Izdavač: SKОR, Novi Sаd
Godina: 2023
Urednik: Мilоš B. Ivеtić
ISBN: 978-86-7970-222-7
Tu je moj dom, tu je ostalo sve
U kući kamenoj moje matere
Tu je moj dom, tu je u duši moj mir
U kući kamenoj ja ću ostati
Proša sam nevere sve
I uvik tija vratit se
Ka naši stari nekada
I ja sam se ćaći zakleja
Nema života za mene
Bez moje Dalmacije
Тu је mој dоm – Мlаdеn Grdоvić
„Kroz delo Мiris smilја se oseća žal za rodnim krajem, oslikan kroz generacije jedne porodice. Narodni običаji, izvorni govor srpskog naroda iz Dalmatinske zagore ovo delo čini posebnim. Splet prošlosti, istinitih događaja uz maštu kroz slikovite opise ovo delo nadahnjuje i čita se u dahu. Istorija je ispisana, a Kosovka Kоvаčеvić Vukаs je vraća kroz ovo delo, da se ne zaborave koreni naroda koji ne živi više na svojim vekovnim ognjištima.“
„Miris smilјa je roman koji isprepliće prošlost i sadašnjost kroz generacije jedne porodice. Borba malog čoveka sa predrasudama. Želјa da se izgradi vlastiti život bez obzira na tradiciju, želјa za vlastitim bivstvovanjem. Položaj žene u društvu, međulјudskim odnosima, uticaj religije na svesnost.
Porodica koja će napraviti čitav krug na prostorima dveju bivši republika, sada država. Priča o jednom narodu kroz mir i rat, o opstanku kad se izgubi egistencija i smisao živijenja. Iskra lјubavi poput vodilјe koja tinja i vodi kroz ovo delo, gde se oseća iskonsko što čini čoveka i veliča ga.“
PАVLЕ
Vojnički kaput visio je na mršavom koščatom tjelu. Vraćao se kući iz zatvora... još uvijek nije mogao da vjeruje da se završila zatvorenička agonija. Želio je da što više boravi vani, ali teško mu se oko privikavalo na svjetlost. Žmirkajući divio se morskoj pučini. Nije mogao da se nadiše svježeg morskog zraka. Sve je oko njega šlјaštilo odbijalo se od površinu vode. Stajao je sam na palubi staroga broda, svi su spavali u podpalublјu da skrate putovanje. Udublјen u vlastite misli nije obraćao pažnju na posadu koja ga je radoznalo pogledivala. Sigurno misle da ću skočiti sa broda… pomislio je. Da sam mislio da skončam sa životom davno bi to uradio. Našao bi način, ovako osjećao se živ, a mrtav iznutra. Ima li išta gore? Satima je tako stajao sve dok brod na kojem se nalazio sa ostalim ratnim zaroblјenicima, mirno uplovio u luku. Znao je da ga čeka par sati pješačenja do kuće. Udahnuo je svjež miris mora, iz grudi oteo mu se uzdah. Mislio je da nikad kući neće doći. Sjetio se svoje majke, sitne starice, od tereta pogrblјenih leđa. Nije znao da li je još uvijek među živima... molio je Boga da ga sačeka na kućnom pragu.
...
Iz dalјine ugledao je krovove kuća, skrivene krošnjama procvjetalih bajama. Srce mu je od radosti poskočilo, mislio je da nikad više neće, svoje selo vidjeti. Imao je оsjećaj da će zaplakati kao malo djete, samo je progutao suze i nastavio dalјe. ijednoga čovijeka tokom svog pješačenja nije sreo.
...
Vraćao se svom starom načinu života, ali nekako je u duši znao da nije isti. Promjenile su ga godine samovanja, povlačio se od lјudi. Tražio je tišinu, samoću.
...
Nekako u dubini duše znao je Pavle da nije onaj isti dječečić koji je nekad bio. Sve oko njega bilo je nepromjenjivo kao kad je on bio tu. Sjetio se svoje stare majke, želјan doma kakav samo mate može stvoriti. Iz dalјine kao da mu je zamirisala pula i toplo mlijeko. Nasmijao se sam sebi osjetivši glad i mučninu u želudcu.
Kosovka Kovačević Vukas je svestrana ličnost širokog interesovanja. Što se vidi kroz njena dela. Pored pisanja, u slobodno vreme slika na platnu. Ljubitelј je životinja i prirode. Spisatelјica je kao devojčica volela da čita lјubavne i kriminalističke romane. Ni ne sanjajući da će jednog dana sama stvarati priče. Nјeno prvo delo Odbegle ptice ulazi u uži izbor, među prvih deset romana za nagradu Pegaz 2019. god. Roman je ugledao svetlost dana, 2021. god zbog epidemije korone koja je zahvatila ceo svet. Bez obzira na prepreke Kosovka se posvećuje pisanju i stvara novi roman Мiris Smilја.